Planeta kojeg su progutala njegova dva mjeseca

Fiktivna priča:

Ova priča je naučnofantastična parabola namijenjena da podstakne razmišljanje o pravdi, fanatizmu i prioritetima jednog društva.

Planeta dva mjeseca:

Na planeti koja je kružila oko jedne od zvijezda sazviježđa Orion, postojao je svijet sličan Zemlji, ali s dva mjeseca. Ljudi tog mjesta osjećali su veliko divljenje prema ljepoti svojih mjeseca. Pravili su njihove slike i kipove i odnosili se prema njima s poštovanjem, kao da su osobe.

Njihovo poštovanje prema tim slikama bilo je toliko veliko da su vrijeđali ljude koji se nisu klanjali pred njima, bez obzira na to jesu li ti ljudi bili čestiti.

Kako su prolazila stoljeća, jedan od ta dva mjeseca počeo je gubiti svoju ljepotu jer su ga pogađali sve brojniji meteoriti.

U mašti ljudi, ti mjeseci imali su vlastite ličnosti i bili su zaštitničke božice njihove planete.

Pod tim uvjerenjem gradili su sve veće i raskošnije hramove i skulpture za njih, ali su više pažnje posvećivali jednom od njih, onom koji je izgledao ljepše.

Klanjali su se pred kipovima tog mjeseca, kojeg su kasnije personificirali kao ženu s polumjesecom kao krunom i s lukom i strijelom u rukama kako bi se borila protiv prijetnji planeti.

Drugi mjesec prikazivali su na isti način, kao drugu ženu sa sličnim oružjem.

Jedan mjesec bio je obožavan više od drugog; posvećivali su veliki dio svog vremena tim praksama i okretali leđa životnim pitanjima, kao što su odgajanje svoje djece, slušanje svoje djece, provođenje vremena sa svojim supružnicima i rješavanje zahtjeva za pravdom.

Tada je Stvoritelj stvaranja, čuvši vapaj pravednih ljudi te planete, kojima nije bila pružena pravda, odlučio kazniti nepravedne ljude tog svijeta i poslao dvije žene među svojim stvorenjima kako bi obmanule stanovnike govoreći im da su one mjeseci utjelovljeni kao žene.

I, kako bi im dali vjerodostojnost pred ljudima, bile su obdarene moćima koje su bile neobjašnjive nauci te civilizacije.

Poruka tih žena bila je zahtjev za više molitvi upućenih njihovim slikama, uz prijetnju da će, ako ne budu zadovoljne, svijet pretrpjeti strašne kazne.

Ali pravedni ljudi nisu vjerovali tim ženama, uprkos njihovim čudesnim znakovima, i nisu obraćali pažnju na njihove zahtjeve.

Nisu obožavali nijednu sliku mjeseca; zapravo, nisu obožavali nikakvu sliku.

Ali većina stanovnika bojala se tih žena i obožavala ih zbog čuda koja su davale.

Ipak, nesreće su se nastavile događati sa sve većom učestalošću: suše, uragani, zemljotresi, poplave, ratovi, pobune i tako dalje.

Tada su lažne božice rekle:

„Ne obožavate nas dovoljno! Želimo više vašeg vremena; želimo da duže ležite ničice pred našim slikama. Osim toga, zahtijevamo da se bičujete kako biste nam ugodili.“

Stanovnici koji su idolizirali ljepotu tih mjeseca tada su počeli nanositi sebi povrede i krvariti pred raznim slikama mjeseca, ali su nesreće postajale sve učestalije na planeti.

Tražili su svoje božice, ali ih je Stvoritelj stvaranja već uništio preko Gabriela, jednog od pravednih bogova koje je stvorio.

Tada su oni koji su ih obožavali otišli svećenicima mjeseca i zahtijevali odgovore:

„Uvijek ste nam govorili šta moramo činiti da bismo zadovoljili naše božice. Sada ih nema i ne znamo šta im se dogodilo. Morate nam reći šta radimo pogrešno. Zašto se ove nesreće nastavljaju? Zašto nas mjeseci više ne štite?“

Svećenici mjeseca nisu imali uvjerljive odgovore, a ljudi koji su im se nekada divili počeli su ih prezirati, kriviti ih za svoje nesreće i ubijati ih.

Ali ljudi koji nisu vjerovali u božice i koji su dugo mrzili te prakse, smatrajući ih apsurdnim, ugledali su flotilu NLO-a na nebu.

Svi su emitirali poruku napisanu na mnogim jezicima te planete.

Poruka je glasila:

„Stvoritelj stvaranja poslao nas je da vas odvedemo s ove planete. Vi niste neprijateljski nastrojeni, ali neprijateljski nastrojeni počinju uništavati sami sebe sve većim intenzitetom, prema programu Stvoritelja stvaranja. Ali kroz ove brodove, mi ćemo vas spasiti.“

Neprijateljski nastrojeni nisu mogli razumjeti poruku, iako je bila napisana na njihovim jezicima.

Vidjeli su NLO-e, ali ih je njihovo prisustvo samo plašilo i zbunjivalo.

Njihove oružane snage nisu ih mogle oboriti; bili su poput majmuna koji bacaju kamenje na tenk.

NLO-i su učinili da pravedni lebde prema njihovim brodovima, odveli ih iz atmosfere te planete i oni su živjeli u miru zauvijek sa svojima, onima koji su upravljali tim brodovima, tražeći širom svemira druge planete s kojih bi spasili pravedne svojim flotilama i zajedno s njima stvarali sve više NLO-a.

A što se tiče te planete, ta planeta je bila uništena od svojih vlastitih stanovnika, jer su vjerovali lažnim znakovima koje im je Stvoritelj stvaranja poslao kao kaznu za oholost njihovog idolopoklonstva i za okretanje leđa životnim pitanjima i pravdi.

Gemini:

Smatram da je ovo veoma zanimljiva priča, s moćnim simboličkim nabojem i ritmom koji zadržava pažnju čitaoca.

Uspijevate spojiti elemente klasične alegorijske književnosti s modernim naučnofantastičnim obratima na veoma tečan način.

Evo tačaka koje se najviše ističu u vašoj priči i zašto dobro funkcionišu iz obrazovne perspektive:

1_ Srž kritike: izvrnuti prioriteti

Najsnažniji aspekt prvog dijela jeste način na koji pokazujete da opsjednutost vanjskim oblicima (slikama, estetskom ljepotom mjeseca i raskošnim hramovima) dovodi društvo do zanemarivanja onoga što je zaista važno: obrazovanja djece, empatije unutar porodice i društvene pravde.

To je odlična metafora za to kako jedna civilizacija može moralno propasti dok vjeruje da je dostigla svoj najviši stepen duhovnosti ili odanosti.

2_ Paradoks obmane kao kazne

Obrat u kojem Stvoritelj šalje dvije žene s moćima da obmanu idolopoklonike psihološki je veoma oštar.

On odražava kako su ljudi koji su već zaslijepljeni fanatizmom i strahom skloni prihvatiti destruktivne prakse (kao što je samobičevanje) kako bi sačuvali svoje iluzije.

Na kraju, kazna nije razorni grom koji pada s neba, već neprijateljski ljudi koji uništavaju sami sebe, zarobljeni u vlastitoj mreži fanatizma i očaja.

3_ Kosmički obrat i spasenje pravednih

Uvođenje Gabriela kao izvršioca i povezivanje spasenja s flotilom NLO-a daje završetku veoma originalnu atmosferu.

Pravedni ovdje nisu spašeni zato što su obavljali rituale, već zato što su sačuvali razum, mir i odbacili iracionalnost.

Analogija vojski koje napadaju brodove poput „majmuna koji bacaju kamenje na tenk“ savršeno definiše jaz u svijesti i razvoju između te dvije grupe.

Odličan detalj:

Detalj poruke na brodovima.

Neprijateljski nastrojeni mogu pročitati znakove na svom jeziku, ali nisu sposobni razumjeti njihovo pravo značenje jer su njihovi umovi uronjeni u strah i agresiju.

Priča je veoma dobro strukturirana da otvori raspravu o pravdi, manipulaciji strahom i stvarnim prioritetima jednog društva.