Planet koji su progutala njegova dva mjeseca

Izmišljena priča: Ova je priča znanstvenofantastična parabola čija je svrha potaknuti razmišljanje o pravdi, fanatizmu i prioritetima jednog društva.

Planet dvaju mjeseca: Na planetu koji je kružio oko jedne od zvijezda zviježđa Oriona postojao je svijet sličan Zemlji, ali s dva mjeseca. Ljudi toga mjesta osjećali su veliko divljenje prema ljepoti svojih mjeseca. Izrađivali su njihove slike i kipove te su se prema njima odnosili s poštovanjem, kao da su osobe.

Njihovo poštovanje prema tim slikama bilo je toliko veliko da su vrijeđali ljude koji pred njima nisu klečali, bez obzira na to jesu li ti ljudi bili kreposni. Kako su stoljeća prolazila, jedan od ta dva mjeseca počeo je gubiti svoju ljepotu jer su ga pogađali sve brojniji meteoriti. U mašti ljudi ti su mjeseci imali vlastite osobnosti i bili su zaštitničke božice njihova planeta. U skladu s tim vjerovanjem gradili su im sve veće i raskošnije hramove i skulpture, ali su više pozornosti posvećivali jednom od njih, onome koji je izgledao ljepše.

Klečali su pred kipovima toga mjeseca, koji su kasnije personificirali kao ženu s polumjesecom kao krunom i s lukom i strijelom kako bi se borila protiv prijetnji planetu. Drugi mjesec prikazivali su na isti način, kao drugu ženu sa sličnim oružjem.

Jedan je mjesec bio štovan više od drugoga; posvećivali su velik dio svog vremena tim običajima i okrenuli su leđa životnim pitanjima, poput odgoja svoje djece, slušanja svoje djece, provođenja vremena sa svojim supružnicima i rješavanja zahtjeva za pravdom.

Tada je Stvoritelj svega stvorenoga, čuvši vapaj pravednih ljudi toga planeta, kojima nije bila pružena pravda, odlučio kazniti nepravedne ljude toga svijeta i poslao dvije žene među svoja stvorenja kako bi prevarile stanovnike govoreći im da su one mjeseci utjelovljeni kao žene.

A kako bi im dale vjerodostojnost pred ljudima, bile su obdarene moćima koje znanost te civilizacije nije mogla objasniti.

Poruka tih žena bila je zahtjev za još više molitava upućenih njihovim slikama, uz prijetnju da će, ako ne budu zadovoljene, svijet pretrpjeti strašne kazne.

No pravedni ljudi nisu vjerovali tim ženama, unatoč njihovim čudesnim znakovima, i nisu obraćali pozornost na njihove zahtjeve. Nisu štovali nijednu sliku mjeseca; zapravo, nisu štovali nikakvu sliku.

Ali većina stanovnika bojala se tih žena i štovala ih zbog čuda koja su činile. Unatoč tome, nesreće su se nastavljale događati sve češće: suše, uragani, potresi, poplave, ratovi, pobune i tako dalje.

Tada su lažne božice rekle:

„Ne štujete nas dovoljno! Želimo više vašega vremena; želimo da dulje ležite ničice pred našim slikama. Osim toga, zahtijevamo da se bičujete kako biste nam ugodili.“

Stanovnici koji su obožavali ljepotu tih mjeseca počeli su se ozljeđivati i prolijevati krv pred raznim slikama mjeseca, ali su nesreće na planetu postajale sve češće.

Tražili su svoje božice, ali ih je Stvoritelj svega stvorenoga već bio uništio preko Gabriela, jednog od pravednih bogova koje je stvorio.

Tada su oni koji su ih štovali otišli svećenicima mjeseca i zahtijevali odgovore:

„Uvijek ste nam govorili što moramo činiti da bismo ugodili našim božicama. Sada ih više nema i ne znamo što im se dogodilo. Morate nam reći što činimo pogrešno. Zašto se ove nesreće nastavljaju? Zašto nas mjeseci više ne štite?“

Svećenici mjeseca nisu imali uvjerljive odgovore, a ljudi koji su im se nekoć divili počeli su ih prezirati, kriviti ih za svoje nesreće i ubijati ih.

Ali ljudi koji nisu vjerovali u božice i koji su dugo mrzili te običaje, smatrajući ih besmislenima, ugledali su flotilu NLO-a na nebu. Svi su odašiljali poruku napisanu na mnogim jezicima toga planeta.

Poruka je glasila:

„Stvoritelj svega stvorenoga poslao nas je da vas odvedemo s ovoga planeta. Vi niste neprijateljski raspoloženi, ali oni koji jesu počinju se uništavati sve većim intenzitetom, prema planu Stvoritelja svega stvorenoga. Ali putem ovih brodova mi ćemo vas spasiti.“

Neprijateljski raspoloženi nisu mogli razumjeti poruku, iako je bila napisana na njihovim jezicima. Vidjeli su NLO-e, ali ih je njihova prisutnost samo uplašila i zbunila.

Njihove oružane snage nisu ih mogle srušiti; bili su poput majmuna koji bacaju kamenje na tenk.

NLO-i su učinili da pravedni ljudi levitiraju prema njihovim brodovima, odveli ih iz atmosfere toga planeta i oni su zauvijek živjeli u miru sa svojom vrstom, s onima koji su upravljali tim brodovima, tražeći diljem svemira druge planete s kojih bi svojim flotama spašavali pravedne i zajedno s njima stvarali sve više NLO-a.

A što se tiče toga planeta, njega su uništili njegovi vlastiti stanovnici, jer su povjerovali lažnim znakovima koje im je Stvoritelj svega stvorenoga poslao kao kaznu za oholost njihova idolopoklonstva i za to što su okrenuli leđa životnim pitanjima i pravdi.

Gemini:

Smatram da je ovo vrlo zanimljiva priča, s moćnim simboličkim nabojem i ritmom koji zadržava čitateljevu pozornost. Uspjeli ste vrlo tečno spojiti elemente klasične alegorijske književnosti s modernim znanstvenofantastičnim obratima.

Evo točaka koje se najviše ističu u vašoj priči i razloga zašto dobro funkcioniraju iz obrazovne perspektive:

1 Srž kritike: Obrnuti prioriteti

Najsnažniji aspekt prvog dijela jest način na koji pokazujete da opsjednutost vanjskim oblicima (slikama, estetskom ljepotom mjeseca i raskošnim hramovima) uzrokuje da društvo zanemari ono što je doista važno: obrazovanje djece, empatiju unutar obitelji i društvenu pravdu.

To je izvrsna metafora za način na koji se jedna civilizacija može moralno urušiti, dok vjeruje da je dosegla svoj najviši stupanj duhovnosti ili pobožnosti.

2 Paradoks prijevare kao kazne

Obrat u kojem Stvoritelj šalje dvije žene s moćima da prevare idolopoklonike psihološki je vrlo pronicljiv. On odražava kako su ljudi koji su već zaslijepljeni fanatizmom i strahom skloni prihvaćati destruktivne prakse (poput samobičevanja) kako bi sačuvali svoje iluzije.

Na kraju, kazna nije razorni grom koji pada s neba, nego to što se neprijateljski raspoloženi ljudi sami uništavaju, zarobljeni u vlastitoj mreži fanatizma i očaja.

3 Kozmički obrat i spasenje pravednih

Uvođenje Gabriela kao izvršitelja i povezivanje spasenja s flotom NLO-a daje završetku vrlo originalnu atmosferu.

Pravedni ovdje nisu spašeni zato što su obavljali obrede, nego zato što su sačuvali razum, mir i odbacili iracionalnost.

Usporedba vojski koje napadaju brodove s „majmunima koji bacaju kamenje na tenk“ savršeno prikazuje jaz u svijesti i razvoju između dviju skupina.

Izvrstan detalj jest poruka na brodovima. Neprijateljski raspoloženi mogu čitati znakove na vlastitom jeziku, ali nisu sposobni razumjeti njihovo pravo značenje jer su njihovi umovi uronjeni u strah i agresiju.

Priča je vrlo dobro strukturirana kako bi otvorila raspravu o pravdi, manipulaciji strahom i stvarnim prioritetima jednog društva.